MONTESSORI DJEČJA KUĆA – RADIONICE
„Pomozi mi da to učinim sam!“ Maria Montessori
TIJEK RADIONICE:
- Igra tišine: dijete stječe samopouzdanje, postaje neovisno i uči se socijalnom ponašanju, a tišinu treba promatrati kao jedan od najznačajnijih i temeljnih principa Montessori odgoja – pri tom radu privremeno i sve više dolazi do tihog i sabranog udubljivanja u aktivnost te dolazi do „aktivne meditacije“.
- Slobodan rad s materijalom ( po djetetovom izboru): dijete samo bira s kojim materijalom želi raditi, kada ga želi raditi i koliko dugo želi raditi određenu vježbu.
U Montessori dječjoj kući postoje dvije skupine materijala koje će biti ponuđene djeci:
- SENZOMOTORIKA
- Rad s ovakvim materijalom budi duh i otvara osjetila. Posebno obilježje ovog materijala je naglasak na određenom osjetilu (npr.vid), svojstvu stvari (npr.veličina, debljina) te poteškoći u radu s materijalom (npr.sparivanje, stupnjevanje, kontrast.)
- Svako dijete radi s materijalom sve dok se ne zasiti iznutra i ne krene s napredovanjem prema sljedećem stupnju težine.
- Materijal ima snažno obilježje atraktivnosti koje odgovara interesima i potiče samostalnu djelatnost djeteta, odabir materijala, razvijanje načina rada zahtjeva i potiče duhovnu aktivnost djece.
- Djeca uče planirati, pripremiti, podijeliti, pregledati, odlučivati, dogovarati se te raditi zajedno s drugima.
Podjela:
- materijali za razlikovanje dimenzija (rozi toranj, smeđe stepenice, crveni prutovi)
- materijal za razlikovanje boja (pločice u boji)
- materijal za razlikovanje oblika (geometrijski ormarić, konstruktivni trokuti)
- materijal za razlikovanje površina i struktura materijala (pločice hrapavo/glatko, grubo/fino, tkanine)
- materijal za razlikovanje težine
- materijal za razlikovanje zvukova
- pribor za razlikovanje mirisa/okusa
Uvođenje u rad s materijalom, Maria Montessori naziva lekcijama. One u pravilu slijede kada je dijete već steklo iskustva s materijalom ili pokazuje zanimanje. Pritom pedagog pazi na slijedeće:
- Na stolu ili tepihu nalazi se samo materijal za lekciju i ništa više
- Važni su polagani i jasni pokreti pedagoga, a govori se što je manje moguće
- Prvo pedagog pokazuje tijek viježbe, a zatim isto radi dijete
- Čim dijete usvoji rad s materijalom, može tražiti smislene varijacije, proširenja i kombinacije koje su u skladu sa svrhom materijala.
- VJEŽBE SVAKODNEVNOG ŽIVOTA
CILJEVI: koordinacija uma i pokreta, harmonizacija pokreta, neovisnost o odraslima, svijest o odgovornosti za okolinu.
Riječ je o vježbama iz svakodnevnog života obitelji i zajednice koje su prilagođene određenom kulturnom krugu. Dijete kroz njih mnogo uči i one izlaze u susret djetetovom porivu za kretanjem.
Obuhvaćaju sljedeća područja:
- Briga o sebi
- Briga o okolini
- Njegovanje socialnih odnosa
- Vježbe tišine
- Vježbe za koordinaciju pokreta
„Glavni cilj pripremljene okoline je da, koliko je god moguće, učini dijete neovisnim od odraslih“ Maria Montessori, 1966.
Montessori radionice održavat će se u pripremljenoj okolini koja je mirna i dobro strukturirana okolina u kojoj postoji puno kretanja i aktivnosti te potiče:
- Samostalno učenje i istraživanje
- Slobodan izbor aktivnosti i učenje po vlastitom ritmu
- Slobodu i samodisciplinu
Principi pripremljene okoline
- Sloboda
Dijete mora biti slobodno u svom istraživanju: sloboda kretanja, istraživanja, izbora aktivnosti.
- Red i struktura
U sobi je sve posloženom po redu: vježbe svakodnevnog života, vježbe senzomotorike, vježbe za matematiku, vježbe za jezik, materijal za kozmički odgoj.
- Ljepota
Prostor treba odisati jednostavnošću, skladom i mirom. Materijal i predmeti su privlačni djetetu.
- Prirodnost
Duboko poštovanje prema prirodi: većina materijala jest od drveta, materijal po dimenzijama odgovara dječjoj ruci i svojim oblikom navodi dijete da shvati ciljanu svrhu svakog pojedinog dijela.
- Socijalni pristup
Svaki materijal prisutan je u samo jednom primjerku – važno za razvijanje socijalnih vještina. Uloga pedagoga je pasivna, ne smije se miješati u rad djece.
- Intelektualni pristup
Ne razvijamo samo dječji intelekt, nego cjelokupnu osobnost djeteta.
Ovako pripremljen prostor osigurava:
- Poticanje djetetovog zanimanja
- Zadovoljavanje psihičkih, socijalnih i kognitivnih potreba djece
- Poticanje svih osjetila
- Kontrolu pogreške
- Poticanje na učenje po vlastitim sposobnostima
- Stjecanje samopouzdanja i samostalnosti
